Pčelarstvo na ovim prostorima postoji od davnina, a pisani tragovi o naprednom pčelarstvu od 1884.godine kada je na obrtničko – gospodarskoj izložbi ravnatelj djevojačke škole g. Davorin Trstenjak održao predavanje o umnom pčelarstvu. Iste te godine, u nekoliko nastavaka polutjednika „Svjetlo“, Mile Pocrnić učitelj u Rakovcu pisao je o umnom pčelarstvu.

Poslije 1900. godine u novinama koje su u našem gradu izlazile ( Karlovački glasnik, Glasonoša, Svjetlo, Narodni glas, Sloga, Karlovac i Hrvatska sloboda) spominje se pčelarstvo u kontekstu financijske pomoći grada u gradnji pčelinjaka u školskim vrtovima, pomoći pri odlasku pčelara na kongrese u Sušaku, Brodu na Savi te predavanja o pčelarstvu koje je organizirao pčelarski odsjek Gospodarskog društva. Gospodarsko društvo kao zadruga organiziralo je 1913. godine i Kongres hrvatskih i srpskih pčelara sa pčelarskom izložbom. Kako je tada pisalo u novinama, izložba je izniela svog čovjeka, a to je bio gradski računovođa g.Antun Golik, koji je u narednim godinama mnogo pridonosio u pčelarstvu na ovim prostorima.

Na Kongresu su održana zanimljiva predavanja iz pčelarstva koja su između ostalih održali poznati učitelji pčela g. Kirvin Broz i g. Pavao Wittmann. Početkom 1914. godine osnovan je kod Gospodarskog društva kao zadruge u Karlovcu pčelarski pododbor, koji je za 102 K nabavio sadnice sophore japonica i posadio ih po gradu u cilju poboljšanja pčelinje paše u mjesecima kada kod nas pčelinja paša prestaje.

Istom 22. kolovoza 1930. godine u „Hrvatskoj slobodi“ objavljen je poziv pčelarima i prijateljima pčelarstva na sastanak koji će se održati 24. kolovoza u maloj dvorani gradske vijećnice u svrhu osnutka pčelarskog društva i podružnice centralne pčelarske zadruge u Zagrebu. Tako je 24. kolovoza osnovano Pčelarsko društvo Karlovac. Tada su održana mnoga pčelarska predavanja, neka već uz filmsku projekciju, a agilni tajnik g. Roman Matković je u „Pčeli“ objavio članak sa statističkim podacima za 1930.godinu, kada je Srez Karlovac kojeg su činili: Grad Karlovac, Draganići, Duga Resa, Jaškovo, Netretić, Ozalj, Rečica, Ribnik i Šišljavić imao 262 pčelara koji su posjedovali 2470 pčelaca, od kojih 477 sa pokretnim saćem, 1993 sa nepokretnim saćem. Proizvedeno je 7000 kg meda.

1933. godine Pčelarsko društvo Karlovac brojilo je već 70 članova pčelara.

Već 1932. god. preko Društva nabavljeno je umjetno saće, a 1935. god. održavaju se tečajevi za pčelare početnike u Karlovcu, Ribniku i Rečici. Tijekom II svjetskog rata nema podataka o radu Društva, a 1945. god. organizirano pčelarstvo djeluje preko zadruga te je u Karlovcu postojala Hrvatska pčelarska zadruga i Željeznička pčelarska zadruga, sa nekoliko tisuća košnica. 06. rujna 1959.god. te dvije zadruge su se fuzionirale. Raspadom zadrugarstva, a na inicijativu Pčelarskog saveza Hrvatske u Karlovcu se osniva udruženje građana pod starim nazivom Pčelarsko društvo Karlovac.

Naše Društvo postaje aktivno i prepoznatljivo u Hrvatskoj. U suradnji sa Veterinarskim fakultetom karlovački pčelari ugostili su pčelare iz Čehoslovačke i Japana. Tečaj za pregledače pčela na Veterinarskom fakultetu u 1978 i 1982. godini završilo je 50 pčelara. Priznanja za postignuća u pčelarstvu Pčelarski savez Hrvatske 1979. god. dodijelio je našem Društvu i osmorici pčelara, 1984. god. dvanaestorici pčelara, a 1988.godine devetorici pčelara.

Domovinski rat učinio je velike štete karlovačkim pčelarima. Mnogi pčelari svoje su pčelinjake imali na području koje je bilo okupirano. Ostadoše zauvijek bez njih. Mnogi pčelinjaci pogođeni su granatama. Ali i u tim ratnim godinama naše Društvo nije prestajalo sa radom. Pčelarsko društvo iz Varaždina predvođeno predsjednikom Nikolom Vujnovcem ponudilo nam je pomoć u pčelinjim zajednicama. Ne možemo zaboraviti taj srdačan doček u Varaždinu iz kojeg smo se vračali puni utisaka, a u našim autima četrdesetak punih nukleusa kao pomoć za pčelare koji su ostali bez svoje tako drage imovine. Taj poklon i gostoprimstvo varaždinskih pčelara prerastao je u istinsko prijateljstvo, koje njegujemo do današnjeg dana. U proljeće 1995.god. pčelari našeg Društva posadili su drvored medonosne stablašice kelrajterije uz stazu između crkve Gospe Snježne i Starog grada Dubovca.

1996. g. naše Društvo imalo je samo 39 članova, ali Upravni odbor sa tri Ivana na vodećim dužnostima: predsjednik Volović, tajnik Legat i blagajnik Pavlić načinili su iskorak u vođenju Društva. Održana je pčelarska izložba, koja u kontinuitetu traje već petnaest godina. Sa Agronomskim fakultetom započela je suradnja te se već 1997. godine u Karlovcu organizira ocjenjivanje kvalitete sortnih vrsta gorskih medova, a to je bilo drugo ocjenjivanje meda u Hrvatsko, poslije ocjenjivanja u Osijeku i traje u kontinuitetu već 13 godina.

Organizirano smo hodočastili u Hlebine na proslavu za dan Sv. Ambrozija i odzivali se na pozive na Jagnjedovačke susrete.

Gradnjom crkve Presvetlog Srca Isusova rodila se ideja da iskoristimo prigodu postave kipova svetaca u novu crkvu te je naše Društvo crkvi darovalo kip zaštitnika pčela Svetog Ambrozija, koji je postavljen sa desne strane ulaska u crkvu. Za 80-tu godišnjicu Društva dobili smo i tako dugo očekivanu zastavu Društva. Tako to u životu vjerojatno mora biti; za prave stvari treba strpljenja i malo više vremena. Tajnik Društva je 1930. prezentirao podatke o brojčanom stanju u pčelarstvu za Srez Karlovac. Sadašnji tajnik Društva, ujedno i povjerenik za izradu evidencije pčelinjaka, prezentirao je podatke iz 2010 god. za grad Karlovac s okolicom, općine Draganić, općine Vojnić i dijela općine Ozalj. Evidentirano je 232 lokacije pčelinjaka za 185 pčelara od kojih su 85-torica članovi našeg Društva. Iz ovih podataka je vidljivo da polovinu evidentiranih pčelinjaka posjeduju pčelari koji nisu članovi niti jednog pčelarskog društva, što nije za pohvalu. Od prve poslijeratne godine 1996. kada je naše Društvo imalo 39 člana, sad je učlanjeno 122 člana. Po broju članova Društva među najmnogobrojnijim smo u Hrvatskoj, ali prema iznesenim podacima iz evidencije pčelinjaka moramo poraditi na članstvu za dobrobit sviju nas.